„Svemu dođe kraj, svemu oproštaj“, stihovi su jedne mega popularne pjesme Magazina, a NK Rudar će 2020. zapamtiti i kao godinu u kojoj je svoj neminovni odlazak nagovijestio Ervin Čudić, aktualni kapetan momčadi koji je u Rudar stigao daleke 2003. godine.
Nakon tri godine odlazi u Jedinstvo Omladinac gdje je sedam godina branio boje tamošnjeg trećeligaša i četvrtoligaša da bi se 2013. vratio u kovarski dres. Od tog trenutka do danas, četiri je sezone s Rudarom bio u trećeligaškom društvu, a četiri godine u četvrtom rangu.
U tom je periodu odigrao čak 166 službenih ligaških utakmica u kojima je postigao 22 pogotka. U sezoni 2014/2015 podijelio je titulu najboljeg strijelca kluba s devet pogodaka. Na gore spomenutu brojku treba se dodati i 22 kup susreta nakon čega dobijemo konačni obračun – Ervin Čudić je u sedam seniorskih godina u Rudaru odigrao čak 188 utakmica.
„Čudića sam upoznao kada je došao u seniorsku momčad 2013. godine. Od onda za njega mogu reći samo najbolje. Jako dobra i kvalitetna osoba, uvijek uz ekipu i društvo i nikad mu ništa nije bilo teško. Pružio je za Rudar jako puno, što govore i respektabilne brojke. Sjećam se svih njegovih golova i većina je imala težinu, odnosno, puno je puta odlučio utakmicu. Iskreno, meni je jako žao što odlazi, ali se nadam da će ipak završiti upisani trenerski tečaj i priključiti se radu u omladinskom pogonu, ako mu to obaveze dozvole. Svojim igrama i ponašanjem si je otvorio vrata kluba kad god on to poželi“, rekao je Nedjeljko Josipović, sportski direktor kluba.
Ervin Čudić ispričao nam je da je nogomet počeo trenirati 1998. godine u vineškoj Iskri gdje je nakon samo godine dana ugašen pionirski pogon pa je njegovo društvo otišlo u Plomin, a tamo je igrao do okončanja pionirskog staža. Na poziv Ljubomira Vilića dolazi u kadete Rudara, te 2003. godine.
„U Rudaru sam proveo točno deset godina i bio je to veoma lijepi period. Upoznao mnoge odlične ljude i odrastao kao igrač u pravom smislu. Ne dobiju svi prigodu biti kapetanom ovakvog kluba i sigurno da mi je bila velika, istinska čast.“
Čudića smo upitali i o najdražoj utakmici: „Ajoj, ima ih više. Ali, ako moram izdvojiti jednu, onda je to ona gdje je nastala ona fotografija, među nama za pamćenje. Naime, Rudar tih godina nije baš osvajao bodove na gostovanjima, a onda smo došli 2014. u Crikvenicu i pobijedili 1:2. Prvi sam gol asistirao, a drugi zabio, a igrali smo i s igračem manje od pola prvog poluvremena. Na kraju je trener napravio fotografiju semafora na kojem piše 1:2, to je bila prva gostujuća pobjeda nakon tko zna koliko vremena.“
Zaista, nije nas popularni, ali nenametljivi i tihi „Čuda“ ništa slagao, bilo je to 15. ožujka 2014. godine, on je u 84. minuti 19. kola pogodio za 1:2 u Crikvenici, a vjerovali ili ne, Rudar je do tog trenutka u sezoni zabio tek dva gola u devet gostovanja.
Upitali smo ga i gdje planira nastaviti karijeru, a Čudić poručuje: „Nije da skrivam, nego zaista ne znam. Situacija je takva da zbog posla ne mogu nikome garantirati ozbiljan angažman dok se ne posloži poslovna situacija. Volio bih se nastaviti baviti nogometom, a bez lažne skromnosti, interesa ne nedostaje, ali najiskrenije, još nisam donio nikakvu odluku.“
Trenere nije htio izdvajati, rekavši kako je od svakog ponešto naučio i svakog cijenio. No, ono što pouzdano znamo, svaki je trener bio sretan što ima takvog igrača u svlačionici. Čudić je u Rudaru ostavio veliki trag, što na terenu, što izvan njega, i kao što je rekao sportski direktor Josipović, vrata kovarskog kluba mu ostaju širom otvorena.