2015
Osvrt novinara Robia Fonovića o ovogodišnjoj Kvarnerskoj
Kvarnerska rivijera 60. put u Labinu – sjajan jubilej. Jubilej na kome treba čestitati prije svega labinskom Rudaru na svim mogućim organizacijama, ali i HNK Rijeka na povjerenju koje je ukazala ovom istarskom klubu. I ovo je izdanje proteklo u besprijekornoj organizaciji i što je još važnije u dobroj posjećenosti utakmicama, jer je tristotinjak ljudi u današnje vrijeme, nažalost, odlična posjeta. Prošla su vremena kada je Gradski stadion bio ispunjen do posljednjeg mjesta.
Što nam je pokazalo ovo jubilarno izdanje? Prije svega da moramo prestati živjeti u nekom svijetu u kojem je Rudar momčad kojoj moramo stvarati pritisak vrhunskog rezultata na Kvarnerskoj rivijeri. Ova kadetska momčad, pojačana s tri juniora, vrlo je talentirana generacija pred kojom je svjetla budućnost.
No, ponovno se pokazalo da se s pravim momčadima, prvoligaškog kalibra jako teško mogu nositi. I to je realnost, ma koliko ju je teško prihvatiti. Jer uistinu su momčadi Akademije Abuje, Hellas Verone i Debrecena za koplje iznad naše momčadi.
Već je prva utakmica pokazala kolika je razlika između Rudara i sjajne nigerijske momčadi koja u svojim redovima ima nekoliko reprezentativaca U-17 Nigerije koji će igrati na predstojećem SP u Čileu. Taktički odlično potkovani Nigerijci, fizički vrlo nadmoćni u svih osamdeset minuta diktirali su tempo ne dozvolivši „rudarim“ da im ozbiljnije zaprijete. U toj su utakmici labinski nogometaši pokazali taktičku zrelost i veliku borbenost, a u obrambenom dijelu i određenu mirnoću i lakoću rješavanja opasnijih situacija pred svoji vratima.
U istom su segmentu bili sasvim solidni i u utakmici s Veronom, dok je protiv Debrecena ipak priliku dobila kompletna momčad Rudara i u kojoj se vidjelo da su potpuno fizički i psihički pali i nisu bili ozbiljniji protivnik.
Problem je svakako igra prema naprijed u kojoj se očekivalo da će igrači sa seniorskim iskustvom dati jednu veću dimenziju, ali su ostali potpuno ukočeni u kvalitetnim izvedbama svojih protivnika.
Ali bez obzira na sve možemo i moramo biti zadovoljni s onim što su nam pokazali jer je to ipak njihova realnost. Veliki je dobitak činjenica da smo vidjeli da je Tino Licul igrač od kojeg u budućnosti možemo očekivati velike stvari i koji već sada može igrati i u starijim kategorijama. Imamo i vratarski dvojac za budućnost, Radočaja koji ima konstantu u kvalitetnim izvedbama. Uglavnom imamo momčad s kojom treba puno, puno raditi i od koje možemo očekivati jako puno.
Upravo ta generacija Franka Čupića, ali i ona juniorska Ljubomira Vilića, koja je osvojila naslov prvaka u svojoj kategoriji, garancija su da će u nekom narednom periodu labinski nogomet biti na višim granama nego na ovima na kojima se danas nalazi. Glavu gore dečki, budućnost je pred vama!
U povodu Međunarodnog omladinskog nogometnog turnira Kvarnerska rivijera, koji se održava od 8. do 10. lipnja, gradonačelnik Tulio Demetlika upriličio je tradicionalni prijem za sudionike labinske skupine.
Klub Hellas iz Verone predstavljali su menadžer Vito Bullo i trener Andrea Vitali, iz mađarskog Debrecena VSC došli su menadžer Zoltan Szalanczi i kapetan ekipe Balint Icartil, nigerijsku nogometnu Ademiju Abuja njezin voditelj Božidar Matijević, tajnik Kumbi Titiloje i član odbora Buba Sani, a domaćina, NK Rudar, predstavljali su njegov počasni predsjednik i začetnik Kvarnerske rivijere Toni Gregorić, tajnik Dario Milevoj i član organizacijskog odbora natjecanja Elvis Uravić.
Gradonačelnik je uzvanicima poželio dobrodošlicu i ukratko ih upoznao s poviješću grada. Gosti su pohvalili smještaj u rabačkim hotelima, ljepotu plaža i dobru hranu. Mađari su Demetliki poklonili zastavicu svog kluba, Talijani dres, a domaćini prigodni uokvireni dres NK Rijeke s brojem 60 budući da je Labin ove godine domaćin Kvarnerske rivijere po šezdeseti put.
Toni Gregorić je podsjetio na svoju nedavno izdanu knjigu „Kvarnerska rivijera – labinska skupina – mojih 55 godina“. Ovom prilikom istaknuo je da igrači Rudara na turniru nikada nisu razočarali, da su mnogi klubovi tražili da ih ponovo svrstaju u labinsku skupinu zbog dobre organizacije i da su u Labinu igrale ekipe sa svih kontinenata. (NF)
2016
Završila je 61. Kvarnerska rivijera u Labinu i gledajući ostvareno ponovno su domaćini oduševili sve sudionike organizacijom skupine Labin. Sve je u tom dijelu funkcioniralo na vrhunskom nivou i bez lažne skromnosti organizacija skupine Labin na nekom je većem nivou od drugih skupina.
To potvrđuju i svi oni koji su bili ovdje, pa tako i ovogodišnji gosti Žilina, Ferencvaros i Spezia koji su u svakom pogledu pohvalili organizatora. Odličan teren za igru, smještaj u Rapcu, gostoljubivost domaćina koji je u svakom trenutku bio na usluzi, prehrana, prijem kod gradonačelnika je samo dio onoga što su spominjali na odlasku uz opasku „vidimo se i iduće godine“. Ljudi iz Rudara uz pomoć nekoliko volontera odradili su veliki posao ne samo za sebe nego i za grad Labin i promociju ovog područja.
U igračkom dijelu nije sve bilo tako sjajno, ali nemamo pravo biti razočarani onim što su dečki pružili u tri susreta s renomiranim protivnicima. Izuzev prve utakmice kada su ih Slovaci jednostavno „razbili“, mladi Kovari u druga su dva susreta igrali vrlo dobro i u skladu s onim koliko mogu. I nisu za razliku od proteklih nekoliko godina „potonuli“ nakon prvog neuspjeha već su nakon toga ostavili srce na terenu ne bi li opravdali ukazano povjerenje.
I uspjeli su iako su s Mađarima, u pomalo čudnoj utakmici, primili četiri gola ali su veći dio susreta bili ravnopravni. Posebice se to vidjelo u utakmici s talijanskom Speziom u kojoj su se borili kao „lavovi“ ne bi iščupali tu nulu i na kraju su u tome i uspjeli i upravo zbog te volje, želje i htijenja treba im čestitati.
Ti su dečki uistinu pružili svoj maksimum i ovakvi rezultati labinska su nogometna realnost. Realnost je da su sve ove momčadi za klasu jači od njih ma koliko mi mislili drugačije. Realnost da jedan Maksenčuk u tri mjeseca mora odigrati 30 utakmica i da već ove subote i nedjelje mora ponovno na teren i u seniorskoj i u juniorskoj konkurenciji. Realnost da su uz njega u sličnim uvjetima i Licul, Lazarić, Bilić i ostali koji igraju i za juniore i seniore i jednostavno na kraju sezone mora ih svladati umor.
Umor, koji uz kvalitetu protivnika dovede do situacije da jednostavno više od ovoga nisu mogli. Ali gledajući ih na terenu za igru vidi se da u njima ima ono što bi svakog labinskog navijača trebalo radovati. Imaju kvalitetu i pravilni napredak što garantira da ovaj klub mora imati bolju budućnost, svakako bolju od sadašnjosti. (Robi Fonović – Naši Foji)
Momčad Rudara na Kvarnerskoj 2016.