Najmlađa Rudarova selekcija koja nastupa u županijskim ligama, U9, ovog se svibnja okitila naslovom prvaka u svojoj ligi. Okončali su sezonu s devet uzastopnih pobjeda, a trener Alen Rašuo svojim je malim igračima o naslovu prvaka rekao tek nakon posljednje utakmice.
Inače, Rašuo je trener koji godinama zagovara stav kako naslovi u tim kategorijama koriste samo trenerima kako bi se mogli pohvaliti, a izgleda da ga nije promijenio ni nakon ovog prvog mjesta: „Ostajem pri tome. Od svake pobjede ili osvajanja turnira korist ima samo trener, kada govorimo o ovom uzrastu. Biti prvi sigurno godi, ali je daleko bolji osjećaj vidjeti kako klinci i klinceze napreduju“, rekao je na početku.
Treninzi s toliko mladim nogometašima su definitivno specifični: „Treba im ponavljati iz treninga u trening da moraju biti uporni, da slušaju i da nikad ne odustaje. Sve kreće od toga. U ovoj kategoriji oni su 100% unutra i oni vas slušaju, ali tek kada uspiju da vas „nogometno čuju“, onda je to – to.“
Rašuo je trener koji je već poznat po tome da, neovisno o protivniku i rezultatu, u utakmici koristi sve raspoložive igrače: „Prije četiri sezone Savez je smanjio broj igrača na šest plus golman, a smanjen je i teren. Mislim da bi još trebalo smanjiti i golove. U terenu može biti sedam igrača, a meni se znalo dogoditi da putujemo u Pulu s 18 igrača da bi igrali 2×20 minuta. Nije lako, ali svima mora biti neprihvatljivo da dijete od osam godina ne igra zato jer je netko veći ili motoričniji od njega. Ipak, smatram da bi i djeca više napredovala kad bi se svaka dva tjedna recimo, odigrao turnir četiri podjednake momčadi u kojoj bi svi treneri izrotirali sve svoje igrače.“
Na kraju, Rašuo je već nekoliko sezona zadužen za U9 selekcije i svake godine napravi lavovski posao, dojam je to svih u NK Rudar. Što je najteže, a što najljepše u treniranje najmlađih kategorija? „Teži dio posla je sigurno naučiti ih da znaju gubiti, to nije nimalo lako, a nakon svakog rezultata moramo pokazati sportski duh. Najljepši dio ovog posla su vjerojatno njihove svakodnevne spontane i prirodne izjave koje bi svakog oraspoložile i uljepšale mu dan!“
Naslov su osvojili: Viktor Budanko, Damien Dragolin, Ammar Mujanović, Nicolas Tireli, Lukas Višković, Dino Šišić, Alan Milevoj, Matej Husić, Mateo Matas, Nina Rašuo, Vito Brezac, Antonio Sušilo, Karlo Knapić, Niko Lukšić, Matko Klapčić, Tomas Sinožić, Filip Bembić i Leynah Hevešević.
