Direktor Škole nogometa NK Rudar Mauricio Kožljan u razgovoru za sarajevsku Hayat TV
Prije točno četiri godine, dogodile su se velike promjene u NK Rudar. Tada još uvijek novi predsjednik prezentirao je trenerima u omladinskom pogonu svoj princip rada prema kojem se seniorska momčad odvaja od „klinaca“ te kako oni među sobom moraju pronaći osobu koja će rukovoditi tim dijelom kluba.
Treneri su tada izabrali Mauricia Kožljana koji je tad postao rukovoditelj poslova omladinskog pogona, a danas je i službeno direktor Škole nogometa NK Rudar: „Iskreno, bilo je skepse kad je predsjednik to prezentirao, a svaka promjena iziskuje dodatni trud. Međutim, volio bih na početku ovog intervjua istaknuti ono najbitnije, a to su treneri našeg omladinskog pogona. U ove četiri godine oni su mi velika podrška i zbog toga mi nikakav dodatan trud nije bio problem. Oni su najveća snaga ovog Rudara.“
Odlasci na turnire bili su godinama incidentalna događanja u klubu, a danas Kožljan kaže ovako: „U protekle četiri godine isto toliko puta bila su djeca u Sarajevu, triput smo bili u Makarskoj i Međugorju, a ove godine smo po prvi put bili u slovenskom Novom Mestu i Splitu. Turnire po Istri i Kvarneru ni ne računamo, a znajte da i za takve treba osigurati prijevoz. Oni što nam broje sakupljene članarine ne govore da od klubova na našem nivou imamo najmanje, a da djeca u tim klubovima plaćaju autobuse za putovanja na turnire. Nije velika tajna da putovanja u Sarajevo ili Makarsku klub koštaju preko 15 tisuća kuna, i normalno je da smo ponosni što uspijevamo to osigurati našim igračima uz pomoć sponzora koji su prepoznali da novac doniraju za djecu.“
U minuloj sezoni bilo je noviteta: „Uspjeli smo, po prvi puta u povijesti, dobiti pristupačnu cijenu za dres po dizajnu pa smo sada na tom polju unikatni, a svako dijete ove je sezone i bilo osigurano u slučaju ozljede ili povrede.“
Pionirska selekcija u ovosezonskim dresovima, posebno dizajniranim za Rudar, s otiskom grba na boku
Rezultatski, ove sezone ostvaren je veliki uspjeh u dvije pionirske lige u kojima je u čitavoj regiji, iznad Rudara samo dvojac prvoligaša, Istra 1961 i Rijeka: „To samo potvrđuje kvalitetan rad, kako trenerski, tako i onaj pozadinski. Naime, to su nam prve kategorije u kojima smo započeli sa doselekcijom igrača pri dobi od 11 navršenih godina. Rudar teško može biti jak bez igrača iz Potpićna, Rapca, Raše, Barbana ili Nedešćine. Da se razumijemo, ovim putem se zahvaljujem svim trenerima s Labinštine na predanom radu i nadam se da razumiju da je to prirodan put. Naravno, mi se trudimo biti maksimalno fer prema tim klubovima te smo u posljednjih nekoliko godina intenzivirali suradnju s njima pa je primjerice nekolicina pionira ove sezone napredovala u Jedinstvu Omladinac, a sa Rapcem imamo izrazito kvalitetnu suradnju. Sigurno tu zasluge ima i Vedran Kovačević koji i dan danas pokazuje veliku ljubav prema dresu kluba čiji je bio kapetan, pritom normalno branivši i interese svog Rapca.“
Uvjeti su bili i ostali problem: „Bez mrvice dodvoravanja ikome, zaista kapa do poda našim trenerima. Neki od njih odradili su trećinu svojih treninga na malonogometnim igralištima diljem Labina, a neki većinu na umjetnoj travi iza gola. Djeca shvaćaju da to nije to, i treba ih izanimirati u tom slučaju te je naprosto sjajno da nismo izgubili niti dvocifren broj djece u cijeloj sezoni. Međutim, svjesni smo da Grad Labin ulaže napore kako bi se problem riješio i nema ni najmanjeg razloga da prema gradskim strukturama odašiljemo išta osim zahvalnosti, iako da smo nestrpljivi, to jesmo.“
Ima i poteškoća ostalih vrsta: „Ma normalno, živimo u takvoj sredini gdje je najlakše tražiti ono negativno. Sigurno je da i u našem projektu ima mana i stvari koje trebamo popraviti, ali je činjenica da neki novinari jedva čekaju zrno negativnosti da ga pretvore u „buru nezadovoljstva“.
Vrijedan spomena je i održani turnir na kojem je nastupilo 38 selekcija iz tri države: „Trofej Labinskih Rudara smo započeli prije tri godine kada je krenulo kao dobra ideja da bi danas bili interesantni i lokalnoj zajednici na području sportskog turizma. Postalo je normalno da nam pioniri, kadeti i juniori igraju prijateljske utakmice u Izoli ili Kopru. Svaki napredak košta, a mi se snalazimo, jer najlakše je vući sponzore za rukav. Da ne zaboravim, koristim prigodu da se svim sponzorima zahvalim, kao i osoblju kampa Maslinica.“
Planovi za budućnost su jasni: „U narednom periodu u planu je održavanje ovako visokog stupnja organiziranosti, te svakako da rast broja članova kao i turnira TLR. Nažalost, veći iskorak u rezultatskom smislu možemo samo sanjati jer bez infrastrukture (terena s umjetnom travom) isti nije nemoguća misija, ali napravio bi više problema nego koristi.“