Za poznati labinski medij Labinština.info naš je predsjednik dao intervju, a mi ga, uz njihovu dozvolu, prenosimo u integralnom obliku.
Nogometaši Rudara odradili su jednu od najuspješnijih polusezona u zadnjih 20-ak godina. Zbog toga je blok s pitanjima za ovaj intervju s predsjednikom Remzom Zalihićem bio prepun, no jedno se nametalo kao najvažnije, ono o najavljenoj ostavci na kraju sezone:
„Radi se o krivo prenesenoj izjavi sa zadnje Skupštine, nisam rekao da napuštam Rudar, već da je klub toliko narastao u svim segmentima da zaslužuje boljeg, točnije društveno utjecajnijeg predsjednika“, kazao je Zalihić na početku razgovora.
Rekli ste da postoji idealan i odličan kandidat, možete li biti konkretniji?
Nažalost, u ovom trenutku ne mogu reći ništa više, osim da ću učiniti sve što je u mojoj moći, a već sam počeo s aktivnostima i pregovorima, da me ovaj idealni ljetos naslijedi. Pokaže li on interes za tako nešto, tada bih u klubu ostao kao prvi operativac. Bez lažne skromnosti bila bi to dobitna kombinacija i jamstvo da ćemo u naredne četiri godine ostvariti ambiciozne ciljeve, kako na sportskom tako i na organizacijsko-poslovnom planu.
Pretpostavljamo da je na sportskom planu cilj III HNL, što je na poslovnom?
Ako se sve posloži kako je zamišljeno Treća liga je samo usputna stepenica, krajnji cilj u naredne četiri godine je II HNL. Labin ima tradiciju i igrački kadar, za taj doseg, samo nam nedostaje adekvatna infrastruktura jer u drugoligaškom rangu nema improvizacije. Drago mi je da je kod sastavljanja proračuna prevladao razum, da se odustalo od kozmetičkih zahvata na gradskom stadionu, i da se ide u temeljitu rekonstrukciju, sjeverne, istočne i južne tribine, te izgradnju novih svlačionica s pratećim objektima na istočnoj strani, kako bi se stekli uvjeti za II HNL, ali još važnije i preduvjeti da se na zapadnoj strani, uz prometnicu Zelenice, napravi nova super moderna, natkrivena tribina, te da se sve zaokruži u jedan mali ali maksimalno funkcionalan stadion, koji će u ovoj regiji biti odmah iza Rujevice i Drosine. Želim naglasiti da ćemo tribinu financirali privatnim, a ne javnim novcem, i da kroz nju želimo riješili dio financiranja seniorskog pogona. Osim toga, značajno će biti uljepšana vizura tog dijela grada koji sad pomalo podsjeća na kontejnerski terminal u San Franciscu i zidine Alcatrasa.
Do sad ste pomoćni teren označavali prioritetom?
Naravno, on i dalje ostaje prioritet, ali smo svjesni da za neke stvari, prije svega za promjenu prostornog plana u Vinežu i legalizaciju svih onih objekata. koji su uz postojeće igralište izgrađeni, praktički bez najobičnije skice, treba vremena. No, pomak je vidan i na tom polju, u projekciji proračuna za 2018. predviđeno je 200.000 kuna za projektnu dokumentaciju za sportski centar koji će osim postojećeg travnatog igrališna imati i teren s umjetnom travom, te boćarsku dvoranu. U planu je hitno proširenje i potpuna sanacija travnatog igrališta kod OŠ Matije Vlačića kako bi seniori imali adekvatan poligon za treninge, a prednatjecatelji za utakmice. Na dobrom smo putu da i to igralište velikim dijelom financiramo privatnim kapitalom.
Pored toga, gradonačelnik je, nakon mog pisma u kojemu sam mu ukazao na sve naše probleme u omladinskom pogonu, potaknuo razgovore s predsjednikom Iskre Blaškovićem, pa bi, po svemu sudeći, od veljače juniori i kadeti trebali trajno preselili na Vinež, dok bi pioniri i mlađi pioniri vjerojatno još malo nomadili, od Raše do Snašića. U svakom slučaju, na gradskom stadionu bi već od ove godine, uz povremene iznimke, kad je lijepo vrijeme, igrali samo seniori. Nadam se da su pojedinci koji su jesenas, koristeći svoje pozicije, eksperimentirali napokon shvatili da je to jedino razumno rješenje.
Može li Labin financijski pratiti ovako ambiciozan plan?
Sve što sam nabrojao ima pokriće u simulaciji proračuna u nadolazećim godinama do 2019., kao i u dogovoru s potencijalnim investitorima. Kad je sportski aspekt u pitanju mi smo i sada, kad se sve zbroji i oduzme, na proračunu od 1,5 milijuna kuna, što je blizu realnih potreba za viši rang. Nama će ionako uvijek trebati manje novca za visoke domete od velike većine konkurenata jer se oslanjamo na vlastiti igrački kadar. Upravo zbog toga važno nam je ući u savezni rang kako bi se zaštitili ugovorima s mladim perspektivnim igračima. To ne znači da ćemo ih sputavati u njihovim težnjama za visoke domete, ali ćemo to raditi planski i uz adekvatna obeštećenja. Barem neće biti neizvjesnosti kao sad kad praktički svaki prijelazni rok možete ostati bez cijele momčadi.
Koje nogometaše planirate vezati ugovorima?
Prije svih kvartet rođenih 1999. godine: Blažina, Licul, Maksenčuk i Belo, nije isključeno i s još nekim poput Ivanovića, Macana i Bilića.No, oni imaju problem da su već imali stipendijske ugovore sa Istrom 1961 i Rijekom, pa je pitanje da li će im ti klubovi izaći u susret i odreći se naknade za napredovanje. A već sam rekao da naša poslovna strategija nije kupovanje i dovođenje igrača sa strane, već stvaranje, samo moramo uhvatiti korak i držati ritam prodaje jednog godišnje.
Koliko ste zadovoljni statusom u Sportskoj zajednici?
Kad bi se uspoređivali s drugim klubovima u Labinu imali bi razloga za nezadovoljstvo, ali u isto vrijem i veliko zadovoljstvo u usporedbi s mnogima u Istri. No, mi u pravilu ne gledamo u tuđu lisnicu, gledamo samo sebe i zahvalni smo Savezu, ponajviše tajniku Siniši Verbancu, za sve za što se uglavnom on osobno izborio. Malo je saveza koji svim klubovima plaćaju kompletan prijevoz na sva natjecanja, liječničke preglede, korištenje sportskih objekata, sve važne manifestacije, sufinanciranje trenerskog kadra i još puno toga. Možda nije dobar raspored sredstava, npr. uspoređivao sam našu i dotacije Iskre i Rapca. Kad sam zbrojio njihove troškove službenih natjecanja i kotizacije savezima, te ih usporedio s našim, ispalo je da bi mi trebali imati dotaciju 550-600 tisuća kuna, a imamo manje od 300. No, mi smo zadovoljni, i drago nam je da se i ovi klubovi, koji ipak imaju slabiji marketing i dotok novca od sponzora, korektno prate kako bi mogli ostvarivati svoj program“.
Rekli ste da vam je proračun 1,5 milijuna, koliko je od toga iz gradskog proračuna?
Nešto manje od pola, i mislim da je to u redu. Sponzorstva i donacije su na nivou 500-600 tisuća kuna, a ostalo su članarine. Istina, dosta se mučimo ostvariti taj proračun ali za sada ipak nekako uspijevamo. Mislim da će iz godine u godinu to biti sve lakše. Na tri stvari sam posebno ponosan. Od kada sam predsjednik niti jedan kuna iz gradskog proračuna nije nenamjenski potrošena, jednako kao što niti jedna iz omladinskog pogona nije završila u seniorskom, što je prije mene bila uobičajena praksa, a i još je u mnogim klubovima. Također važnim držim da su u 41 mjesec, koliko traje ova uprava, isplate plaća profesionalcima, naknada za trenere, igrače, medicinsko i tehničko osoblje što je, ovisno o mjesecu, na nivou od 60-70 tisuća kuna, samo u dva navrata kasnile par dana. Mislim da nas je sve to dovelo tu gdje jesno, da smo daleko najbolje organiziran klub u Labinu i među dva-tri nogometna u Istri, odlično posloženi od vrha do dna, i da se imamo pravo nadati daljnjem napretku.
Rudar je uvijek imao odličnu suradnju sa HNK Rijeka, očekujete li i na tom polju daljnji napredak?
S Rijekom imamo vrlo korektne odnose, dokaz za to je da će se ovogodišnja Kvarnerska rivijera u Labinu igrati sve do polufinala. Suradnju na drugim poljima nije realno očekivati, osim možda na stručnom. Već sam rekao mi nismo klub čija je sportsko-poslovna filozofija posuđivanje ili dovođenje igrača, već oslanjanje na vlastiti igrački kadar, i kasnije eventualna prodaja, a hoće li oni završiti u Rijeci ili Istri 1961 za nas je potpuno nevažno, novac nema boju dresa.
Hoćete li se zimus pojačavati, da li je ovaj igrački kadar dovoljno jak za prvo mjesto?
Mislim da nemamo potrebu za pojačanjima. Uz dobre pripreme, i ako nas bude pratila sreća po pitanju ozljeda možemo dosegnuti prvo mjesto, koje ionako nikome ne jamči III HNL. Realno, da djelujemo u uređenom savezu ni većina sadašnjih trećeligaša ne bi mogla igrati ligu, jer ne udovoljavaju ni minimalnim kriterijima. Očito letvica se diže da je neki ne bi mogli preskočiti, a da bi se neki mogli provlačiti ispod nje. Na žalost još dugo će se u HNS-u licence dobivati ovisno o broju janjaca koje pojedu članovi komisija kad obavljaju preglede. Niži uzrasti su priča za sebe, pa i sad imate trećeligaša u regiji koji se razbacuje novcem na legionare u seniorskom pogonu, a na rubu su da ih se, zbog manjka igrača u nižim uzrastima, izbaci iz lige, ustvari već bi bili van, da nije „janjaca i bijele ribe“.
Koga smatrate glavnim konkurentima za naslov?
Ne bježimo od uloge najvećeg favorita jer čak 10 utakmica igramo doma, a imamo i dosta tzv. pobjedivih vani. No, samo mala dekoncentracija vodi vas dole, kao i mala pozitivna serija gore. Po meni, svi do sedmoplasiranog Grobničana mogu završiti na čelu. Lošinj ima solidnu momčad, Pazinku podržava sudački lobi, Halubjan je kadar svakom napuniti mrežu, Rovinj i Naprijed mogu svakog pobijediti, a Grobničan ima najveću koncentraciju iskustva i kvalitete. Po meni odluka o prvaku past će u Labinu na utakmici Rudar-Grobničan.
U višem rangu sigurno nećete moći ostati s postojećim igračkim kadrom?
Nije isključeno, treba samo dobro raditi, klinci napreduju vrlo brzo. Isplati se biti istrajan. Nije isključeno da dovedemo dva-tri pojačanja. Imamo sreću da to mogu biti i Labinjani koji sad igraju u drugim sredinama. Nama ionako ove godine viši rang nije uopće imperativ, no budemo li prvi, poštivat ćemo ostvareni rezultat na terenu i sustav natjecanja, ma koliko on bio katastrofalan.
Niste zadovoljni sastankom s čelnicima HNS-a na tu temu?
Po meni uopće nije problem u čelnicima HNS-a, jasno je da oni štite postojeći sustav zbog vojske povjerenika i delegata, ali je problem koliko su neki klubovi neodlučni i „kratkovidni“. Naši su klubovi u svakom pogledu najveće žrtve postojećeg sustava, suci s ovog područja također. Sva komplementarna natjecanja u višim rangovima kojima gravitiramo postale su „zagrebačke tramvaj lige.“
Imate nekoliko duplih selekcija u natjecanjima, planirate li nastaviti s tim trendom?
Taj trend nameće brojnost u nižim uzrastima. Iskreno, volio bih da neki odu u Iskru, koja se muči s brojnošću te jedne selekcije a ona im je uvjet za II ŽNL. Istovremeno, nemamo pravo niti jednom djetetu uskratiti da se u Rudaru bavi nogometom, niti ćemo to bilo kada napraviti. Može se desiti da na jesen sve do starijih pionira imamo duple selekcije. Također smo u procesu formiranja momčadi veterana koja neće u natjecanje sve dok se ne izgradi teren s umjetnom tavom, te ženske sekcije. Na jesen, kad se dovrše dvije dvorane, također kanimo pokrenuti malonogometnu sekciju, u prvih pet-šest godina isključivo u nižim uzrastima, kasnije ćemo vidjeti.
(Razgovarao: Nenad Čakić)