Patrik Franković i Srećko Juričić
Nakon velikog broja sportskih funkcija, od aktivnog (malo)nogometaša, preko delegata na utakmicama, pa do sportskog novinara, stjecajem okolnosti, potpisnik ovih redaka u utorak se, na nogometnoj utakmici Rudar-Rijeka, u povodu oproštaja Sandija Dobrića našao u ulozi prodavača ulaznica.
Iskreno, prije utakmice sam tražio sve moguće načine da se oslobodim te obveze, ne zbog srama, jer sam, da bi financirao svoj studij, radio i neuglednije i slabije plaćene poslove, već zbog želje da gledam utakmicu i radim svoj osnovni posao. No, kako se nije pronašlo drugo rješenje, pristao sam.
Danas mi nimalo nije žao, iz dva razloga. Prvi je taj što sam imao prilike biti dijelom oproštajne utakmice igrača i čovjeka kojega cijenim, a drugi je raznolik spektar ponašanja kojeg sam imao prigode vidjeti.
Naime, neprocjenjivo je vidjeti s koliko poštovanja prema sportu neki ljudi, kojima 10 ili 50 kuna vjerojatno puno znače, plaćaju ulaznice, dok se dobrostojeći pojedinci, mahom pristigli „terencima“ i inim limenim ljubimcima, čija se vrijednost mjeri desecima tisuća eura, raznoraznim metodama pokušavaju probiti pored maksimalno profesionalnog i „neprolaznog“ Huse Mujkića.
Neki su, zahvaljujući upornosti, a ponajviše stvaranjem nelagodnih situacija klupskim čelnicima, uspjeli „nažicati“ svoju VIP akreditaciju, dok su oni kojima to nije pošlo „za rukom“, se provukli na račun veoma pristojnog ili krajnje nepristojnog ponašanja. Naravno da iz profesionalnih razloga ne želim imenovati nikoga.
Ali kako svako pravilo ima izuzetke – koji ga u ostalom i potvrđuju, i ovo profesionalno ću prekršiti na dva primjera. Predsjednik RK Mladi Rudar, Patrik Franković bio je „boldan“ na listi VIP gostiju. Iako upozoren na to, nonšalantno je odbio akreditaciju i priložio 50 kuna, uz opasku kako on zna što je klupski budžet. Sportski direktor HNK Rijeke, Srećko Juričić, pristupio je stolu sa ulaznicama, kako smo tada mislili, da upita za neku informaciju, na što je nekad sjajni nogometaš kratko izustio „jednu kartu, molim“, kao da se radi o stidljivom mladiću, ne o čovjeku koji je nosio kapetansku traku Rijeke protiv Juventusa i Reala Madrida.
Franković i Juričić su još jednom pokazali da se gospodin ne postaje – već rađa.
Elvis URAVIĆ